Tko je bio Green Boots? Priča iza zloglasnog penjača na Everest

Uvod

Mount Everest privukao je pozornost i fascinaciju avanturista i planinara iz cijelog svijeta zbog prekrasnih visina i krajolika koje nudi. Međutim, osim veličanstvenih slikovitih krajolika i vrhova, krije se niz ozbiljnih priča. Jedna od njih je nitko drugi nego "Zelene čizme".

Zelene čizme su sačuvano tijelo penjača koji je poginuo na ruti Northeast Ridge do Mount Everesta , čije su ga prepoznatljive zelene planinarske čizme učinile lako prepoznatljivim. Tijekom proteklog desetljeća, „Zelene čizme“ postale su zloglasna znamenitost na Everestu, služeći kao podsjetnik na sile planine i cijenu koju ona uzima penjačima koji pokušavaju postići savršenstvo.

Zelene čizme, smještene u maloj vapnenačkoj špilji na oko 8,500 metara, nalaze se na ruti koju koristi gotovo svaki penjač s tibetanske strane. Mnogi penjači se zaustavljaju kod Zelenih čizama ne samo da bi udahnuli, već i zbog otrežnjujuće spoznaje da planina može ubiti čovjeka.

Među rastućom i sve poznatijom penjačkom zajednicom na Everestu, špilja u kojoj se nalaze Zelene čizme često se naziva „Zelene čizme“, što pokazuje koliko je duboko priča o toj osobi čvrsto ukorijenjena u povijesti planinarstva. Njegova prisutnost stalni je podsjetnik da čak i uz poboljšanu opremu, trening i prognozu, Everest je mjesto gdje priroda nadvladava sve pripreme penjača.

Priča o Zelenim čizmama je tragična i govori o problematičnom odnosu između ljudskih težnji i prirodnih sila. Zelene čizme nas tiho podsjećaju na disfunkciju agnostičke prirode planina, dok mnogi Everest smatraju ultimativnim izazovom izdržljivosti i sposobnosti. Njegova prisutnost i dalje upozorava i inspirira penjače koji pokušavaju osvojiti Everest, a Zelene čizme ostat će ne samo geografska oznaka već i neizbrisiva veza s opasnostima Everesta.

Zelene čizme su posebne jer imaju dvije uloge na Everestu. Prvo, tijelo je postalo navigacijski orijentir na smrtonosnom terenu. Penjači koriste lokaciju Zelenih čizama kao referencu za razumijevanje svog napretka preko smrtonosnog terena. Osim toga, Zelene čizme su neosporni prikaz rizika i žrtava u planinarenju na velikim visinama.

Legenda o zelenim čizmama

Kada penjači spominju „Zelene čizme“, misle na nepoznatog penjača čije je tijelo postalo jedna od najzloglasnijih i najprepoznatljivijih znamenitosti Mount Everesta. Ime je izvedeno iz zelenih Koflach čizama koje je penjač nosio, a koje su se razlikovale od snijega i činile prepoznatljivima onima koji su prolazili putem gore i dolje. S vremenom su „Zelene čizme“ postale sumorna putna točka, kao i simbol opasnosti Everesta. Svaki penjač na ruti Sjeveroistočnog grebena vidjet će tu tragičnu figuru na svom usponu.

Tijelo Zelenih čizama pronađeno je sklupčano u dubokoj vapnenačkoj udubini, danas poznatoj kao "Špilja Zelenih čizama". Nalazi se na otprilike 8,500 metara na ruti Northeast Ridge na rubu zloglasne "zone smrti", u kojoj je razina kisika niska, zbog čega je preživljavanje moguće ograničeno vrijeme.

Špilja se nalazi oko 350 metara ispod vrha i odmah ispod zloglasne "Prve stepenice", pa je nezaobilazna znamenitost za svakog penjača koji se uspinje sa sjeverne strane. Špilja je puna odbačenih boca s kisikom, što još više doprinosi negativnoj prirodi okoliša.

Više od pukog komada opreme, zelene Koflach čizme postaju puki predmet, a nepoznati penjač pretvara se u trajni simbol. Zelene čizme privlačne su oku zbog luminiscentne boje, stvorene za oštar kontrast s bijelim prostranstvom planine. Bile su stalna referenca za navigacijske znakove i sadašnji simbol opasnosti koje su čekale na velikim visinama tijekom mnogih sezona na Everestu.

Simbolika Zelenih čizama traje ne samo kao tragična priča, već i kao snažan prikaz onoga što se može dogoditi u negostoljubivom okruženju Everesta i koliko se lako uspjeh može pretvoriti u poraz na najvišoj točki svijeta.

Identitet: Tko je bio Zelene čizme na Everestu?

Postoji konsenzus da su „Zelene čizme“ Tsewang Paljor, indijski penjač i pripadnik Indijsko-tibetanske granične policije (ITBP). Ovo je sada najšire prihvaćena teorija među penjačima i povjesničarima iz dva razloga: Paljor je nosio prepoznatljive zelene planinarske čizme Koflach kada je umro - čizme koje su potpuno iste kao one na „Zelenim čizmama“ kada je tijelo pronađeno u vapnenačkoj špilji uz rutu Sjeveroistočnog grebena Everesta. Veza između Paljora i Zelenih čizama nastavila je postojati unatoč raspravi tijekom godina, jer je Paljor postao simbol opasnosti planine i cijene penjanja na velikim visinama.

Paljorova propala ekspedicija bila je u svibnju 1996. kada se pridružio ITBP-u kao dio male grupe za ambiciozni uspon na Everest s manje prometnog sjeveroistočnog grebena. Tim se sastojao od šest penjača s bogatim iskustvom. Svaki se suočio s jakim vremenskim i tehničkim izazovima na svom putu do vrha. Bez pomoći šerpa vodiča, Paljor, Subedar Tsewang Samanla i Lance Naik Dorje Morup izveli su svoj posljednji pokušaj uspona 10. svibnja 1996.

Tim se probijao prema vrhu popravljajući užad za penjanje po ledu i probijajući staze za druge penjače. Nije iznenađujuće da su se tri člana tima vratila zbog brzog pogoršanja vremena na dan uspona na vrh, dok su Paljor i dva člana grupe nastavili dalje. Prema radijskim prijenosima, a zatim i izvještaju o dolasku na vrh kasno tijekom dana, izgubljen je kontakt i nitko od trojice se nije vratio u visoki kamp.

Tragedija Zelenih čizama dogodila se tijekom zloglasne katastrofe na Everestu 1996. godine, jedne od najgorih sezona u povijesti planine. Penjači i na sjevernoj i na južnoj strani ostali su nasukani u uvjetima opasnim po život tijekom žestoke mećave koja je rezultirala smrću osam penjača u dva dana.

Paljor i njegovi suigrači izgubili su se u oluji, što je povećalo broj žrtava u sezoni penjanja. Paljorovo tijelo, koje je ležalo u maloj špilji na 8,500 metara, postalo je orijentir za buduće penjače; sumorni podsjetnik na opasnosti i povijest žrtvovanja na vrhu Everesta tijekom penjanja.

Kontekst tragedije na Everestu 1996.

Sezona penjanja 1996. često se naziva najsmrtonosnijim razdobljem u usponu na Everest, budući da je osam penjača poginulo u tri dana u tragičnoj oluji koja je pogodila planinu. Navala komercijalnih ekspedicija i mnogi timovi koji su pokušavali osvojiti vrh istog dana uzrokovali su uska grla i noćne more sinkronizacije za penjače koji su se uglavnom oslanjali na tvrtke vodiča, koje su usko povezane s katastrofom.

Situacija je ilustrirala smrtonosne posljedice zagušenja, konkurencije između vodičkih tvrtki za vrh i nepredvidljivosti Everestove zone smrti. Ova katastrofa koja se dogodila na Everestu 1996. godine uvijek se povezuje s pričom o zelenim čizmama. Tsewang Paljor postao je žrtvom brutalne oluje i probio se do Everesta, zajedno sa svojim suputnicima, uključujući vođu ekspedicije Roba Halla i Scotta Fischera.

Većina penjača na stazi Northeast Ridge prihvaća da je Green Boots bio Tsewang Paljor, indijski penjač. Neke od točaka iz Krakauerovog prikaza događaja služe kao podsjetnik na ozbiljnost situacije i planinarenje na velikim visinama u Himalaji. Katastrofe sezone 1996. u konačnici služe kao zloslutni podsjetnici na smrtonosnu prirodu Everesta i uvid u ljudske priče koje stoje iza nekih od najhladnijih lokacija na svijetu.

Zašto su Zelene čizme ostale na Everestu

Tijela na Everestu, uključujući i one u Zelenim čizmama, često ostaju iza njih zbog surove i opasne prirode penjanja na velikim visinama. Zona smrti na Everestu nalazi se na nadmorskoj visini od 8500 metara, poznatoj po opasno niskim razinama kisika, temperaturama ispod nule i nepredvidivim vremenskim obrascima.

Premještanje smrznutog tijela teškog preko 100 kg zahtijeva specijaliziranu užad i opremu, iskusnog spasioca i znatnu radnu snagu. Rizik i sigurnost spasioca često nadmašuju spašavanje drugih penjača.

Osim toga, helikopteri ne mogu letjeti iznad određenih visina zbog rijetkog zraka. Postao je oznaka rute i putna točka za penjače na ruti Northeast Ridge. Prepoznatljive zelene Koflach čizme i tijelo u vapnenačkoj špilji korisni su za navigaciju u „zoni smrti“.

Međutim, prisutnost tijela postavlja etička pitanja jer su se penjači morali suočiti s neugodnom okolnošću da su prošli pored nekih svojih kolega koji su ležali mrtvi u zoni smrti. Bez sumnje, primarni cilj u zoni smrti je preživljavanje, ali žrtve koje se tamo podnose namijenjene su spašavanju drugih. Uvjeti na Everestu su surovi i neizbježni; ni trauma ni nepovoljne okolnosti.

Misterij i rasprave

Već dugi niz godina identitet Zelenih čizama vruća je tema u penjačkoj zajednici. Postoji konsenzus da su Zelene čizme ili Dorje Morup, još jedan penjač iz tima, ili Tsewang Paljor, indijski penjač koji je sudjelovao u ekspediciji Indijsko-tibetanske granične policije (ITBP) 1996. godine.

Ovu je teoriju istaknuo PM Das u članku u Himalayan Journalu iz 1997. godine, u kojem se spominju izvješća o Morupu viđenom teško promrzlog na ruti Northeast Ridge između Prve i Druge stepenice. Morup je posljednji put bio živ, ali u lošem stanju, a neki smatraju da je on penjač koji je preminuo sklupčan ispod stijene u blizini Logora 6 - mjesta povezanog sa Zelenim čizmama.

Priča o Zelenim čizmama ostaje nepoznata zbog nepronađenog tijela i ekstremnih uvjeta na Mount Everestu. Kada se tijela pronađu na planini, ne mogu se identificirati zbog ekstremnih klimatskih uvjeta, a nikakvi forenzički dokazi nisu se mogli koristiti za potvrdu identiteta Zelenih čizama. Bilo da se radi o Paljoru ili Morupu, Zelene čizme ostaju podsjetnik na smrtonosne rizike Everesta i tanku granicu između života i smrti na planini.

Pokušaji uklanjanja i trenutni status

Zelene čizme, tijelo penjača identificirano kao Tsewang Paljor, ostalo je dobro prepoznatljiv znak na ruti Everesta North East Ridge nekoliko godina. Jarko zelene čizme isticale su figuru među penjačima koji su prelazili "zonu smrti", smještenu u maloj vapnenačkoj špilji na otprilike 8,500 m. Neka izvješća iz 2014. tvrde da tijelo Zelenih čizama nije pronađeno na svom određenom mjestu na Everestu.

Vjeruje se da je Kinesko-tibetansko planinarsko udruženje, grupa koja upravlja sjevernom stranom Everesta, vjerojatno premjestilo ili dostojanstveno pokrilo tijelo kako bi smanjilo psihološki utjecaj na penjače. Iako su Zelene čizme uklonjene, nisu potpuno nestale s Mount Everesta. Neki penjači izvijestili su da su ponovno vidjeli tijelo oko 2017. godine, ne u njegovom tronskom položaju kao ljudski marker, već dalje u špilji. Unatoč nestanku Zelenih čizama iz vidokruga, špilje i padine još su uvijek prepune odbačenih boca s kisikom.

Lokacija ostaje sumorna putna točka za penjače koja svjedoči potencijalnim smrtonosnim rizicima penjanja na Everest, ali Zelene čizme su sada svakako manje uočljive. Odluka o premještanju Zelenih čizama simbolizira postizanje kompromisa između emocionalnih poteškoća povezanih s napuštenim leševima na Everestu i integriteta pokojnika. Većina tijela ostaje na planinama zbog teških vremenskih uvjeta, zahtjevnog terena i ograničenih resursa poput novca i sigurnosne infrastrukture.

Incident sa Zelenim čizmama i dalje potiče etičke rasprave o obvezama penjača i vlasti u vezi s prirodnim smrtima u zoni smrti. Dok školjka i tijelo skije ostaju dio tragične povijesti Everesta, njihovo nasljeđe predstavlja značajnu prisutnost za mnoge koji se penju na najviši vrh.

Nasljeđe zelenih čizama

Priča o Zelenim čizmama poboljšala je razumijevanje opasnosti i stvarnosti penjanja na Mount Everest. Smrznuto tijelo, poznato kao popularna znamenitost na sjeveroistočnom grebenu, prisiljava penjače da se suoče sa smrtonosnim opasnostima "zone smrti" i psihološkim poteškoćama povezanim s preživljavanjem. Zelene čizme postale su snažan podsjetnik avanturistima koji završe trek na Everest.

Ostavština Zelenih čizama pojavila se u mnogim knjigama, dokumentarcima i reportažama, uključujući Krakauerov roman "Into Thin Air" i bezbrojne dokumentarace o planinarenju pokrenute katastrofom na Everestu 1996. godine. Većina ovih izvještaja ističe ne samo ljudsku cijenu penjanja na tako velikim visinama, već i etičke dileme s kojima su se penjači suočili. Priča o Zelenim čizmama i dalje je privlačna i educira publiku diljem svijeta, ističući nemilosrdnost planine i žrtve koje podnose oni koji pokušavaju dosegnuti njezin vrh.

U konačnici, Zelene čizme podsjetnik su na surovu stvarnost Everesta. Zelene čizme su više od navigacijske točke jer simboliziraju granicu između života i smrti, hrabrost, ustrajnost i tragičnu sudbinu penjača koji dolaze na najvišu planinu na svijetu.

Zaključak

Priča o Zelenim čizmama je trajna misterija koja lebdi u mislima nekih ljudi, posebno među penjačima. Iako svi vjeruju da su Zelene čizme Tsewang Paljor, indijski penjač koji je poginuo u nesreći na Everestu 1996. godine, njegov pravi identitet nikada nije službeno potvrđen i izgubljen je u surovoj stvarnosti zone smrti.

Na sjeveroistočnom grebenu, u maloj vapnenačkoj špilji, Zelene čizme postale su više od smrznutog tijela; postale su popularna znamenitost i podsjetnik svakom penjaču na potencijalne rizike, susrete i nesigurnu stazu s kojom se penjač suočava tijekom uspona na vrh.

Zelene čizme predstavljaju fizičke i psihološke aspekte planinarenja na velikim visinama već desetljećima. To nije samo navigacijski marker, već podsjetnik na ljudsku cijenu koja stoji iza slave penjanja na Everest.

Razgovor o identitetu, etičkim dilemama i pričama ne može pomoći složenoj legendi. Čak i ako je tijelo premješteno ili prekriveno 2014. godine, njegovo nasljeđe je i dalje duboko ukorijenjeno u povijesti i kulturi Everesta.

U konačnici, Zelene čizme snažan su simbol koji potiče mnoge penjače da razmišljaju drugačije: Je li to upozorenje o smrtonosnim posljedicama osvajanja Everesta ili je to ikona ljudske ustrajnosti i odlučnosti da se pod svaku cijenu osvoji Everest?

Tajanstvena figura utjelovljuje oba značenja, što služi kao podsjetnik da je Everest mjesto gdje se ambicija susreće s najvećim izazovima u prirodi. Svaki korak naprijed opterećuju žrtvovani životi i ambicije koje se slijede.